Ovako ekipo , HITNO TREBAM ORGINALNE IDEJE ZA POKLON ( 18. ROĐENDAN )??????!!!!!!!

Frend mi slavi u subotu rođendan i želim mu pripremit nezaboravan poklon, zato HEELLLPPPP!!!!!!!!


Usput na brzaka, napisat cu vam kako je prošao rođendan od Tihomira.
Nacrtali se svi na dogovorenom mjestu , predali mu poklon i slavlje je počelo.. kako je sva cuga bila besplatna... koktelcic po koktelcic, pa uleti koji bambus, juicevotka.... i sve je završilo da smo bili pod lijepom dozom alkohola, no ekipa je bila super pa.........
I sve bilo ok dok u 02.00 ujutro odlučili mi poc do disco cluba provjerit kakva je situacija... ma super i tamo, glazba - mrak , uleti još koji koktelčić il nešto drugo... A vrhunac je bio kada dva "biserna" bratica odlučila barit prvu curu koja naiđe, i oklada pala. I tako oni uspijeli zbarit curu za koju je kasnije ispalo da im je sestrična. Hellouuuuuuuuuuuuuu!!!! Di im je pamet, bila...
Jedan je na to bio mrtav-hladan, dok drugi i dalje pod utjecajem alkohola i bivše cure koja ga je išamarala pred cijelim clubom, propao u zemlju od srama i bijesa, i da bi onda uzeo ključe od nbrijane aprilie i vozio se 150 u suprotnom smijeru ceste... Usrali smo se svi od straha, samo nam je trebalo da mu se nešto desi. No Tihomir je želio da to sve završi te kad se Daky vratio na parkiralište uspio mu je uzet kljuceve i napokon se stanja smirilo.... bar smo se tako mislili.
Da bi od tad Tihomir i Daky, plakali do ranih jutarnjih sati.... sve zbog
- alkohola
- zbog mogućnosti da su tu noć mogli izgubit njihovo prijateljstvo koje je započelo od OŠ...
i tako svi pod dojmom da i dečki mogu plakat zbog prijateljstva kako god to nemoguće zvucalo i pomalo zbog propalog tuluma( koji nas je sve zbližio još više...) u 06.00 ujutro odlučili smo da bi to za taj rođendan bilo to, i otišli doma spavati...

Pa sad recite da nije bilo komplicirano?!

Blažene te subote - iliti bolje rečeno tulumi!! Kako mi se samo sviđa to ljeto - nema škole i mučenja vec samo zabava i tulumi

Danas je još jedan moj frend postao punoljetan... ajme kako li to sad vec zvuci staro.



Evo našeg slavljenika..... :o)
Hm... nekome se malo okice sjaje...

Ove godine prebrzo lete... kao da smo jučer svi pomalo i prestrašeni ali željni novih pustolovina krenuli u srednju, a sad smo već maturanti, kad bi barem ostali zauvijek na 17. - 18. god., ali ništa od toga, život traži svoje, makar mi nismo spremni... Vec smo navikli da nas život zgrabi nepripravne i primora da se uputimo u nepoznato - onda kad to ne želimo, ili kad to ne trebamo...
No važno je živjeti u sadašnjosti ( DA SHVATILA SAM..., a ne mislit na budućnost..) i trenutno u ovoj mojoj dobi kršit neka pravila ( ipak u granicama normale..), jer ako to sve ne proživimo sad, vjerojatno je da nikad ni necemo.. A upravo sad nastaju sve one uspomene, neprospavane noci i sve ostalo što ce se kasnije prepricavat

No...vraćam se današnjem danu. Poklon smo kupili i preorginalan je ( detaljan izvještaj sa slikicam stiže drugim postom ). Plan je da cijelo društvo bane slavljeniku - Tihomiru na vrata... pa na pizzu i onda tulum počinje. Hm... super je i to što smo iznajmili birc između dva disco cluba, tako da ako kojim slucajem npr. postane dosadno... ima se kuda ic!!( ali nadam se da nece...) joj..jedva cekam da se ekipa skupi!!

Nadam se da ce i vama subota proc u najboljem mogućem izdanju... budite mi lijepi, pametni, veseli - sa ne previsokim brojem promila u krvi...

P.s. Titi SRETAN TI ROĐENDAN!!!
Nemoj mi odrasti prebrzo budi još uvijek dijete, makar nam sad spadaš u grupu punoljetnih i zapamti... da kad svi dani postanu jednaki da je to zato što je netko prestao primjećivati dobre stvari koje se javljaju u njihovim životima sa svakim novim izlaskom sunca, nadam se da se tebi to nikad nece dogoditi... Voli te tvoja Nina!! :o)
Pusa

Vjerojatno ovo što je proživljavam svakome se dogodilo barem jedanom u životu. Upoznate dečka/curu koji vam se sviđa a i vi njemu... Priča krene - sms, sastanci,... no kad treba u onom presudnom trenutku odlučit što dalje, gotovo sve do sad nestane, i ne znate što dalje, dal je to to, dali je to ono što zaista želite... Nije da se bojim ljubavi ali budimo realni, koliko ljudi nakon što prekine vezu ostane u dobrim odnosima sa bivšim.
A ovaj dečko meni je toliko poseban, ima onaj neki pogled, stav... na svijet koji mi se sviđa. Bilo bi mi i više nego žao da ga izgubim iz života, da ta jedna sekunda ( obično u vezama to biva zbog nekih glupih razloga ..., a svima je ponos važniji nego priznat il oprostit grešku ) sve izbriše. Ali on je uporan koliko ja neodlučna i to traje otprilike godinu dana s povremenim prekidima ( zvuči kao vremenska prognoza =o) I onda jučer se vidimo ( jer smo na istom mjestu gledali tekmu - koju necu komentirat, samo da mi je žao što ne idemo dalje.) i razgovaramo kao da smo najbolji frendovi na zemljinoj kugi, i kažemo si baš sve što nas muči i zašto je to tako ( nikad nisam ni pomislila da cu s nekim dečkom moć tako razgovarat...) Priznao mi da me voli, da je lud za mnom, ali kao što je i istina da ovo sve predugo traje i da moram odlučit što želim dalje, vezu ili ne. A ja, i dalje ne znam što da radim...strah me da jednog dana se to sve izbriše i da izbriše i njegov trag u mom životu...

Upravo čitam knjigu od Paula Coelha - Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala ( dal cu ja na kraju plakati...) i došla do jednog dijela koji da je kao rješenje na moju dilemu, glasi: